NA PJESACKOJ TURI
1. Raspitaj se kod iskusnih ucesnika o dužini i kavlitetu staze na koju kreceš.
2. Obuca ne smije da ugrožava noge, a ostalo kako hoceš.
3. Uvijek ponesi i za kišu i za sunce - ili trpi!
4. Ponesi da nudiš, a ne da tražiš.
5. Razmisli kada kreceš na turu - uglavnom nema povratka ...
6. Na stazi neka ti je voda ture uvijek u vidnom polju.
7. Ako si u mogucnosti, budi od pomoci slabijima.
8. Uživaj u prirodi i pusti druge da uživaju.
9. Ne beri biljke (cvijece), ako vec moraš - ne cupaj.
10. Na kraju pješacenja ipak uzmi aspirin.
Vec na samom pocetku uspona svaki neiskusni hodac cini istu pogrešku. Osjecajuci se odmoran i pun snage krenut ce brzim tempom, sve dok vrlo skoro ne stane, iscrpljen i zapuhan, hvatajuci zrak. »Planinarske muke« su izvor najveceg nerazumijevanja za planinarstvo u neplaninara. No, kada nauciš pravilno regulirati svoj tempo uskoro ceš moci s blaženim smješkom na licu brojati »jadnike« koje si usput prestigao.
• Znojenje služi termoregulaciji, odnosno da bismo se riješili viška topline. Prema tome, znojenje je korisno, osim kada znoj curi u kapljicama, iz jednostavnog razloga što se tako gubi sol i tjelesna tekucina. Sol i tekucinu treba pravovremeno nadoknadivati jer ce u protivnom zatajiti termoregulacija, tvoj ce se »motor« »pregrijati«, odnosno doci ce do toplotnog udara.
• Da bi mogao podnijeti dugotrajno pješacenje i ostale planinarske napore, planinar treba biti u što boljoj fizickoj kondiciji. Ako se obicno na usponu zapušeš prije nego te noge pocnu konstantno boljeti, trebaš poraditi na kondiciji ili skidanju viška kilograma, a dotada ne idi na zahtjevnije izlete. Ako te noge zabole prije pluca, znaci da si u dobroj kondiciji. U oba slucaja treba na vrijeme smanjiti tempo, pa nece biti nikakvih bolova.
• Tempo skupine se u pravilu (ali ne baš i u praksi!) prilagodava najsporijem clanu skupine, jer u protivnom sporiji pješaci ne mogu pratiti skupinu s raketnim motorima. Najsporiji se zato postavljaju na celo kolone. Ako si spor, ne dozvoli da ti jaci i brži nametne svoj tempo! Cini li ti se da hodaš prebrzo i da ne možeš više? Uspori ili se odmori! Cini li ti se da hodaš presporo i da bi mogao brže? Ne žuri-štedi energiju!
• Veliku skupinu, zbog razlike u kondiciji i stilu te brzini hodanja, dobro je razdvojiti na više manjih skupina, ali to treba ciniti u dogovoru s vodicem i na vrijeme-prije nego što se kolona rastegne. Clanovi svake skupine moraju se držati zajedno.
• Na celu i zacelju vecih skupina uvijek treba biti po jedan iskusan planinar. Vodic pazi na markacije i brine za tempo hoda skupine, a zadnji (tzv. metla) brine za one koji su zaostali u napredovanju.
Prosjecan planinar bez posebne fizicke kondicije, na nižim planinama, gdje ima dovoljno kisika, za jedan sat savlada visinsku razliku od oko 350m, a na silasku izmedu 500 i 700 m, ovisno o vrsti i nagibu terena te fizickoj snazi. Horizontalna je prosjecna brzina 4-5 km/h. Tempo hoda ne smije se prilagodavati prema ovim normama, vec prema mogucnosti udisanja na nos.
• Promatraj stazu ispred i ispod sebe kako se ne bi dogodilo da zapneš za korijen drveta, upadneš u neku rupu ili blato, osklizneš se na klizav kamen ili zapneš za nisku granu. Izbjegavaj naslage starog lišca jer nikad ne znaš što je ispod njih.
• Želiš li nešto pogledati, zastani, pogledaj, fotografiraj, ali ne skreci sa staze i ne odvajaj se od skupine!
• Na strminama, gdje se to može, treba se penjati u serpentinama jer tako bolje održavamo ravnotežu i manje se umaramo. Na mjestima gdje možeš birati izmedu dvije staze, racunaj na to da je kraca ujedno i strmija.
• Na uskim grebenskim i osiguranim stazama svaki tvoj korak neka bude promišljen i stabilan. Ne saginji se s ruksakom na ledima jer ti je zbog naprtnjace težište pomaknuto unazad, pa se možeš prevrnuti. Mnogi su zbog toga stradali, nemoj i ti!
• Na svim stazama, a pogotovo na njihovim strmijim dijelovima, drži dovoljan razmak kako ne bi došlo do domino-efekta i kako ne bi morao na nespretnom mjestu zastati u raskoraku.
• U visokim planinama na vrh se polazi nocu, prije svitanja, kada je tlo još smrznuto, pa je opasnost od lavina i poskliznuca niz snježišta manja. U nižim planinama gdje nema te opasnosti, izbjegavaj hodanje nocu.
• Izbjegavaj hodanje po cesti. Za razliku od zemljanih staza ceste ne ublažavaju udarce nogu o tlo, pa tako više umaraju i nažuljavaju nogu. Uz to, na cesti umjesto cistog zraka udišemo cisti automobilski smrad, a nepažljivi vozaci mogu naletjeti na pješake. U slucaju da ipak moraš hodati cestom, onda idi lijevom stranom, nasuprot kretanju vozila.
• Dugotrajno hodanje u nerazgaženim gojzericama ili s nedovoljnim brojem carapa (najmanje dva para!) na nogama može izazvati žuljeve. Još prije nego se pojavi mjehur treba zalijepiti flaster i po potrebi obuci još carapa. Nove gojzerice treba razgaziti na lakšim i kracim izletima.
• Pri hodanju dosta pomažu štapovi, jer te svakim korakom rasterecuju 5-6 kg, dakle za jedan dan 6-8 tona.Eto efikasnog nacina mršavljenja!
• Kako bismo se u slucaju pada mogli spretno docekati, za vrijeme hodanja ruke moraju biti slobodne. Cesto ceš doci u napast da prazne ruke gurneš u prazne džepove, ali ako nemaš i praznu tikvu na ramenima, sjetit ceš se da je to, iz istog razloga, još opasnije.
• Ako ti gojzerice propuštaju vodu, na noge preko carapa navuci obicne PVC-vrecice, kako bi ti noge ostale suhe. U naprtnjaci nosi rezervne carape.
Kocenje pri silasku poseban je napor za noge i lako se dogode padovi i ozljede. Zato se kaže da je silaz teži od uspona. Ne samo da se tako kaže, nego je uistinu tako! Naime, poslije dugotrajnog i napornog uspona umorni smo i opušteni pa nam silaz teško pada, a zaboravljamo da smo uspevši se na vrh svladali tek pola puta. Skupi koncentraciju i pazi kako hodaš pri silasku! Imaj na umu da su na silasku posebno opterecena koljena i hrskavice u njima (može uzrokovati artrozu, što znaci kraj planinarske karijere) i mišici (grcevi!). Pogotovo izbjegavaj trcanje nizbrdo!
ODMOR
Kod uspona otprilike svakih sat vremena treba uciniti kraci odmor (najviše tri minute, kako se ne bi ohladio, a potom prehladio). Prvu takvu stanku iskoristi za zatezanje vezica na cipelama i prilagodavanje naprtnjace. Veci odmor potreban je svakih 2-3 sata hoda, najbolje u nekom cvrstom objektu. Najveci odmor planiraj za vrijeme najvece podnevne žege. Cim dodeš na odmorište na kojem se namjeravaš duže zadržati, presvuci se u rezervnu odjecu i, ako je hladno, odmah zagrni jaknom. Premda ti to naizgled godi, na odmorištima izbjegavaj suncanje tj. izležavanje na suncu, jer ono uzrokuje tromost i umor, a užitak pretvara u mucenje! I ja sam nadrljao!
U trenucima kada se osjecamo slabo i iscrpljeno, za oporavljanje koristimo autotransfuziju. To nije transfuzija krvi za automobile vec položaj tijela u kojem su glava i noge blago povišene. Tako se postiže gravitacijsko slijevanje krvi prema srcu i ostalim životnim organima. Takav nacin odmora osobito je koristan za obnovu energije izgubljene dugotrajnim hodanjem.
• PLANINARSKE CIPELE (GOJZERICE). Tenisice i gradske cipele nepodobne su i neudobne za planinarenje! Pri kupnji gojzerica izaberi jedan do dva broja vece, tako da u njima ima mjesta za bar dvije carape. U protivnom, problemi s ozeblinama i žuljevima su neizbježni. Džon pravih gojzerica ima na sebi žutu ovalnu oznaku na kojoj piše »vibram«. Nove gojzerice mogu gadno nažuljati nogu, ako ih ne razgaziš na kracim izletima.
• CARAPE-jedan par pamucnih i bar jedan par vunenih debljih dokoljenki (ne paraj carapu da dobiješ par carapa!) - dva ili tri para carapa se ne nose samo zbog hladnoce, nego i za zaštitu noge od žuljeva.
• HLACE-pumperice (lastex, samt) ili obicne hlace (traperice, samterice).
• FLANELSKA KOŠULJA, PAMUCNA MAJICA KRATKIH RUKAVA
• GACE I POTKOŠULJA - izbjegavaj sintetiku prilikom kupnje rublja jer o vrsti materijala znatno ovisi koliko ceš se oznojiti na usponu!
VJETROVKA, JAKNA, PULOVER, VESTA-za zaštitu od vjetra i hladnoce. Spremajuci ruksak racunaj da je u planinama temperatura obicno niza nego u dolini. Takoder, imaj na umu da se toplina tijela bolje cuva vecim brojem tanjih slojeva osjece negoli malim brojem debelih slojeva.
SADRŽAJ NAPRTNJACE
• NAPRTNJACA (RUKSAK) služi za nošenje stvari na ledima. Bitno je da dobro prijanja uz leda, a dobro je da ima više džepova i pretinaca. Velicina naprtnjace treba odgovarati duljini i karakteru izleta. Na višednevnim izletima s bazom u nekom domu dobro kombinirati dvije naprtnjace; manju za izlete, i vecu koja stoji u domu. Stvari treba u naprtnjacu stavljati umotane u vrecicu kako se ne bi smocile u slucaju kiše.
• HRANA dovoljna za duljinu izleta i malo rezervne (vidi pobliže u poglavlju o ishrani planinara i prikupljaj vlastita i tuda iskustva)
• CUTURA, plasticna boca ili zimi termos-boca sa zasladenim cajem, CD-vitom ili obicnom vodom.
• REZERVNA POTKOŠULJA, KOŠULJA I CARAPE-odjeca u koje ceš se presvuci kad budeš mokar od znoja, kiše ili neželjenog kupanja u potoku.
• KIŠOBRAN ILI KABANICA za zaštitu od kiše i snijega.
• NOVCANIK , LICNA KARTAI PLANINARSKA ISKAZNICA
• GEOGRAFSKE KARTE; KOMPAS; SAT; LETAK S PLANOM IZLETA; TRANSVERZALNI VODIC
• KAPA - ljeti za zaštitu glave od utjecaja sunca, a u zimskim uvjetima za zaštitu od vjetra i hladnoce (zimska kapa sa »coflekom« ili bez)
• ŠTAPOVI za hodanje (»teleskopski« tj. složivi) ili ski-štapovi. Oslanjajuci se na štapove cuvaš svoja voljena koljena.
• KUTIJA SA SITNICAMA »KOJE ŽIVOT ZNACE« - kompletic sa stvarcima koje nam mogu zatrebati na svakom izletu Držimo li ih zajedno, vjerojatnije je da ih necemo zaboraviti ponijeti i da cemo ih u kaosu naprtnjace uspjeti naci! U takvoj kutiji neka bude: NOŽ (švicarski nož i nožic za jelo), KASIKA, OTVARAC ZA KONZERVE, BATERIJSKA SVJETILJKA (koja svijetli), ZVIŽDALJKA, TOALET-PAPIR, TELEFONSKA KARTICA (može i mobitel), NOVINSKI PAPIR, ŠPAGA, TABLETE PROTIV BOLOVA, KOMPAS i sl.
• PRIBOR ZA PRVU POMOC - slicna takva kutija u kojoj se nalaze sterilni zavoji, gaza, sredstva za dezinfekciju, »mikropor«-flaster i lijekovi
DODATNA OPREMA ZA VIŠEDNEVNE IZLETE
• VRECA ZA SPAVANJE - u domovima se obicno može dobiti pokrivac, ali domace je domace, a ni debeli pokrivac ponekad nije dovoljan. Ako nisi sretni vlasnik vrece za spavanje, možeš ponijeti jastucnicu i plahtu.
• PROSTIRKA (ILI »KARIMAT«) za spavanje ili sjedenje na tvrdoj podlozi
• ciste TENISICE ILI PAPUCE za hodanje po domu-u spavaonice se ne ulazi u blatnjavim, mokrim i »mirisnim« gojzericama
• CETKICA I PASTA ZA ZUBE - ovo se najlakše zaboravi!
• PRIBOR ZA HIGIJENU - sapun, rucnik, cešalj, pribor za brijanje i sl.
• TRENIRKA - služi kao pidžama, za kretanje po domu ili kao sloj odjece
• mali tranzistorski RADIO-PRIJAMNIK s baterijama (ne s bakterijama)
• SVIJECA I ŠIBICE-ali ne za loženje namještaja u planinarskim objektima
• TABLETE ZA DEZINFEKCIJU VODE (»IZOSAN«)
• ZAŠTITNA KREMA protiv štetnog djelovanja suncevih zraka
VRECICE ZA SMECE I ZA PRLJAVO RUBLJE
DODATNA OPREMA ZA ZIMSKE I VISOKOGORSKE UVJETE
• ŠAL I VIŠE PARI RUKAVICA-tako da uvijek imaš bar jedne suhe rukavice
• GAMAŠE (GLEŽNJACI)-štite noge od upadanja snijega, vode i blata u gojzerice. Ako nemaš gamaše, nogu od vode i snijega mogu zaštititi i obicne plasticne vrece izmedu carape i cipele-važno je da noga ostane suha!
• DEREZE-zupci za gojzerice koji olakšavaju hodanje po snijegu i ledu
• CEPIN-služi za lakše uspinjanje padinom, za kopanje stepenica u snijegu i ledu te za osiguranje ili zaustavljanje kod poskliznuca.
• SUNCANE ILI LEDENJACKE NAOCALE (»GLECERICE«) - za zaštitu od suncanog sljepila. Neopohodno mora imati UV-zaštitu!