Savjeti i oprema

NA PJESACKOJ TURI

1. Raspitaj se kod iskusnih ucesnika o dužini i kavlitetu staze na koju kreceš.
2. Obuca ne smije da ugrožava noge, a ostalo kako hoceš.
3. Uvijek ponesi i za kišu i za sunce - ili trpi!
4. Ponesi da nudiš, a ne da tražiš.
5. Razmisli kada kreceš na turu - uglavnom nema povratka ...
6. Na stazi neka ti je voda ture uvijek u vidnom polju.
7. Ako si u mogucnosti, budi od pomoci slabijima.
8. Uživaj u prirodi i pusti druge da uživaju.
9. Ne beri biljke (cvijece), ako vec moraš - ne cupaj.
10. Na kraju pješacenja ipak uzmi aspirin.



HODANJE I DINAMIKA HODA


Vec na samom pocetku uspona svaki neiskusni hodac cini istu pogrešku. Osjecajuci se odmoran i pun snage krenut ce brzim tempom, sve dok vrlo skoro ne stane, iscrpljen i zapuhan, hvatajuci zrak. »Planinarske muke« su izvor najveceg nerazumijevanja za planinarstvo u neplaninara. No, kada nauciš pravilno regulirati svoj tempo uskoro ceš moci s blaženim smješkom na licu brojati »jadnike« koje si usput prestigao. Znojenje služi termoregulaciji, odnosno da bismo se riješili viška topline. Prema tome, znojenje je korisno, osim kada znoj curi u kapljicama, iz jednostavnog razloga što se tako gubi sol i tjelesna tekucina. Sol i tekucinu treba pravovremeno nadoknadivati jer ce u protivnom zatajiti termoregulacija, tvoj ce se »motor« »pregrijati«, odnosno doci ce do toplotnog udara.
Da bi mogao podnijeti dugotrajno pješacenje i ostale planinarske napore, planinar treba biti u što boljoj fizickoj kondiciji. Ako se obicno na usponu zapušeš prije nego te noge pocnu konstantno boljeti, trebaš poraditi na kondiciji ili skidanju viška kilograma, a dotada ne idi na zahtjevnije izlete. Ako te noge zabole prije pluca, znaci da si u dobroj kondiciji. U oba slucaja treba na vrijeme smanjiti tempo, pa nece biti nikakvih bolova.
Tempo skupine se u pravilu (ali ne baš i u praksi!) prilagodava najsporijem clanu skupine, jer u protivnom sporiji pješaci ne mogu pratiti skupinu s raketnim motorima. Najsporiji se zato postavljaju na celo kolone. Ako si spor, ne dozvoli da ti jaci i brži nametne svoj tempo! Cini li ti se da hodaš prebrzo i da ne možeš više? Uspori ili se odmori! Cini li ti se da hodaš presporo i da bi mogao brže? Ne žuri-štedi energiju!
Veliku skupinu, zbog razlike u kondiciji i stilu te brzini hodanja, dobro je razdvojiti na više manjih skupina, ali to treba ciniti u dogovoru s vodicem i na vrijeme-prije nego što se kolona rastegne. Clanovi svake skupine moraju se držati zajedno.
Na celu i zacelju vecih skupina uvijek treba biti po jedan iskusan planinar. Vodic pazi na markacije i brine za tempo hoda skupine, a zadnji (tzv. metla) brine za one koji su zaostali u napredovanju.
Prosjecan planinar bez posebne fizicke kondicije, na nižim planinama, gdje ima dovoljno kisika, za jedan sat savlada visinsku razliku od oko 350m, a na silasku izmedu 500 i 700 m, ovisno o vrsti i nagibu terena te fizickoj snazi. Horizontalna je prosjecna brzina 4-5 km/h. Tempo hoda ne smije se prilagodavati prema ovim normama, vec prema mogucnosti udisanja na nos.


HODANJE PO PLANINSKIM STAZAMA


Promatraj stazu ispred i ispod sebe kako se ne bi dogodilo da zapneš za korijen drveta, upadneš u neku rupu ili blato, osklizneš se na klizav kamen ili zapneš za nisku granu. Izbjegavaj naslage starog lišca jer nikad ne znaš što je ispod njih.
Želiš li nešto pogledati, zastani, pogledaj, fotografiraj, ali ne skreci sa staze i ne odvajaj se od skupine!
Na strminama, gdje se to može, treba se penjati u serpentinama jer tako bolje održavamo ravnotežu i manje se umaramo. Na mjestima gdje možeš birati izmedu dvije staze, racunaj na to da je kraca ujedno i strmija.
Na uskim grebenskim i osiguranim stazama svaki tvoj korak neka bude promišljen i stabilan. Ne saginji se s ruksakom na ledima jer ti je zbog naprtnjace težište pomaknuto unazad, pa se možeš prevrnuti. Mnogi su zbog toga stradali, nemoj i ti!
Na svim stazama, a pogotovo na njihovim strmijim dijelovima, drži dovoljan razmak kako ne bi došlo do domino-efekta i kako ne bi morao na nespretnom mjestu zastati u raskoraku.
U visokim planinama na vrh se polazi nocu, prije svitanja, kada je tlo još smrznuto, pa je opasnost od lavina i poskliznuca niz snježišta manja. U nižim planinama gdje nema te opasnosti, izbjegavaj hodanje nocu.
Izbjegavaj hodanje po cesti. Za razliku od zemljanih staza ceste ne ublažavaju udarce nogu o tlo, pa tako više umaraju i nažuljavaju nogu. Uz to, na cesti umjesto cistog zraka udišemo cisti automobilski smrad, a nepažljivi vozaci mogu naletjeti na pješake. U slucaju da ipak moraš hodati cestom, onda idi lijevom stranom, nasuprot kretanju vozila.
Dugotrajno hodanje u nerazgaženim gojzericama ili s nedovoljnim brojem carapa (najmanje dva para!) na nogama može izazvati žuljeve. Još prije nego se pojavi mjehur treba zalijepiti flaster i po potrebi obuci još carapa. Nove gojzerice treba razgaziti na lakšim i kracim izletima.
Pri hodanju dosta pomažu štapovi, jer te svakim korakom rasterecuju 5-6 kg, dakle za jedan dan 6-8 tona.Eto efikasnog nacina mršavljenja!
Kako bismo se u slucaju pada mogli spretno docekati, za vrijeme hodanja ruke moraju biti slobodne. Cesto ceš doci u napast da prazne ruke gurneš u prazne džepove, ali ako nemaš i praznu tikvu na ramenima, sjetit ceš se da je to, iz istog razloga, još opasnije.
Ako ti gojzerice propuštaju vodu, na noge preko carapa navuci obicne PVC-vrecice, kako bi ti noge ostale suhe. U naprtnjaci nosi rezervne carape.
Kocenje pri silasku poseban je napor za noge i lako se dogode padovi i ozljede. Zato se kaže da je silaz teži od uspona. Ne samo da se tako kaže, nego je uistinu tako! Naime, poslije dugotrajnog i napornog uspona umorni smo i opušteni pa nam silaz teško pada, a zaboravljamo da smo uspevši se na vrh svladali tek pola puta. Skupi koncentraciju i pazi kako hodaš pri silasku! Imaj na umu da su na silasku posebno opterecena koljena i hrskavice u njima (može uzrokovati artrozu, što znaci kraj planinarske karijere) i mišici (grcevi!). Pogotovo izbjegavaj trcanje nizbrdo!



ODMOR

Kod uspona otprilike svakih sat vremena treba uciniti kraci odmor (najviše tri minute, kako se ne bi ohladio, a potom prehladio). Prvu takvu stanku iskoristi za zatezanje vezica na cipelama i prilagodavanje naprtnjace. Veci odmor potreban je svakih 2-3 sata hoda, najbolje u nekom cvrstom objektu. Najveci odmor planiraj za vrijeme najvece podnevne žege. Cim dodeš na odmorište na kojem se namjeravaš duže zadržati, presvuci se u rezervnu odjecu i, ako je hladno, odmah zagrni jaknom. Premda ti to naizgled godi, na odmorištima izbjegavaj suncanje tj. izležavanje na suncu, jer ono uzrokuje tromost i umor, a užitak pretvara u mucenje! I ja sam nadrljao!

U trenucima kada se osjecamo slabo i iscrpljeno, za oporavljanje koristimo autotransfuziju. To nije transfuzija krvi za automobile vec položaj tijela u kojem su glava i noge blago povišene. Tako se postiže gravitacijsko slijevanje krvi prema srcu i ostalim životnim organima. Takav nacin odmora osobito je koristan za obnovu energije izgubljene dugotrajnim hodanjem.




OBUCA I ODJECA NA TEBI


PLANINARSKE CIPELE (GOJZERICE). Tenisice i gradske cipele nepodobne su i neudobne za planinarenje! Pri kupnji gojzerica izaberi jedan do dva broja vece, tako da u njima ima mjesta za bar dvije carape. U protivnom, problemi s ozeblinama i žuljevima su neizbježni. Džon pravih gojzerica ima na sebi žutu ovalnu oznaku na kojoj piše »vibram«. Nove gojzerice mogu gadno nažuljati nogu, ako ih ne razgaziš na kracim izletima.
CARAPE-jedan par pamucnih i bar jedan par vunenih debljih dokoljenki (ne paraj carapu da dobiješ par carapa!) - dva ili tri para carapa se ne nose samo zbog hladnoce, nego i za zaštitu noge od žuljeva.
HLACE-pumperice (lastex, samt) ili obicne hlace (traperice, samterice).
FLANELSKA KOŠULJA, PAMUCNA MAJICA KRATKIH RUKAVA
GACE I POTKOŠULJA - izbjegavaj sintetiku prilikom kupnje rublja jer o vrsti materijala znatno ovisi koliko ceš se oznojiti na usponu!
VJETROVKA, JAKNA, PULOVER, VESTA-za zaštitu od vjetra i hladnoce. Spremajuci ruksak racunaj da je u planinama temperatura obicno niza nego u dolini. Takoder, imaj na umu da se toplina tijela bolje cuva vecim brojem tanjih slojeva osjece negoli malim brojem debelih slojeva.


SADRŽAJ NAPRTNJACE


NAPRTNJACA (RUKSAK) služi za nošenje stvari na ledima. Bitno je da dobro prijanja uz leda, a dobro je da ima više džepova i pretinaca. Velicina naprtnjace treba odgovarati duljini i karakteru izleta. Na višednevnim izletima s bazom u nekom domu dobro kombinirati dvije naprtnjace; manju za izlete, i vecu koja stoji u domu. Stvari treba u naprtnjacu stavljati umotane u vrecicu kako se ne bi smocile u slucaju kiše.
HRANA dovoljna za duljinu izleta i malo rezervne (vidi pobliže u poglavlju o ishrani planinara i prikupljaj vlastita i tuda iskustva)
CUTURA, plasticna boca ili zimi termos-boca sa zasladenim cajem, CD-vitom ili obicnom vodom.
REZERVNA POTKOŠULJA, KOŠULJA I CARAPE-odjeca u koje ceš se presvuci kad budeš mokar od znoja, kiše ili neželjenog kupanja u potoku.
KIŠOBRAN ILI KABANICA za zaštitu od kiše i snijega.
NOVCANIK , LICNA KARTAI PLANINARSKA ISKAZNICA
GEOGRAFSKE KARTE; KOMPAS; SAT; LETAK S PLANOM IZLETA; TRANSVERZALNI VODIC
KAPA - ljeti za zaštitu glave od utjecaja sunca, a u zimskim uvjetima za zaštitu od vjetra i hladnoce (zimska kapa sa »coflekom« ili bez)
ŠTAPOVI za hodanje (»teleskopski« tj. složivi) ili ski-štapovi. Oslanjajuci se na štapove cuvaš svoja voljena koljena.
KUTIJA SA SITNICAMA »KOJE ŽIVOT ZNACE« - kompletic sa stvarcima koje nam mogu zatrebati na svakom izletu Držimo li ih zajedno, vjerojatnije je da ih necemo zaboraviti ponijeti i da cemo ih u kaosu naprtnjace uspjeti naci! U takvoj kutiji neka bude: NOŽ (švicarski nož i nožic za jelo), KASIKA, OTVARAC ZA KONZERVE, BATERIJSKA SVJETILJKA (koja svijetli), ZVIŽDALJKA, TOALET-PAPIR, TELEFONSKA KARTICA (može i mobitel), NOVINSKI PAPIR, ŠPAGA, TABLETE PROTIV BOLOVA, KOMPAS i sl.
PRIBOR ZA PRVU POMOC - slicna takva kutija u kojoj se nalaze sterilni zavoji, gaza, sredstva za dezinfekciju, »mikropor«-flaster i lijekovi


DODATNA OPREMA ZA VIŠEDNEVNE IZLETE


VRECA ZA SPAVANJE - u domovima se obicno može dobiti pokrivac, ali domace je domace, a ni debeli pokrivac ponekad nije dovoljan. Ako nisi sretni vlasnik vrece za spavanje, možeš ponijeti jastucnicu i plahtu.
PROSTIRKA (ILI »KARIMAT«) za spavanje ili sjedenje na tvrdoj podlozi
ciste TENISICE ILI PAPUCE za hodanje po domu-u spavaonice se ne ulazi u blatnjavim, mokrim i »mirisnim« gojzericama
CETKICA I PASTA ZA ZUBE - ovo se najlakše zaboravi!
PRIBOR ZA HIGIJENU - sapun, rucnik, cešalj, pribor za brijanje i sl.
TRENIRKA - služi kao pidžama, za kretanje po domu ili kao sloj odjece
mali tranzistorski RADIO-PRIJAMNIK s baterijama (ne s bakterijama)
SVIJECA I ŠIBICE-ali ne za loženje namještaja u planinarskim objektima
TABLETE ZA DEZINFEKCIJU VODE (»IZOSAN«)
ZAŠTITNA KREMA protiv štetnog djelovanja suncevih zraka
VRECICE ZA SMECE I ZA PRLJAVO RUBLJE



DODATNA OPREMA ZA ZIMSKE I VISOKOGORSKE UVJETE


ŠAL I VIŠE PARI RUKAVICA-tako da uvijek imaš bar jedne suhe rukavice GAMAŠE (GLEŽNJACI)-štite noge od upadanja snijega, vode i blata u gojzerice. Ako nemaš gamaše, nogu od vode i snijega mogu zaštititi i obicne plasticne vrece izmedu carape i cipele-važno je da noga ostane suha!
DEREZE-zupci za gojzerice koji olakšavaju hodanje po snijegu i ledu
CEPIN-služi za lakše uspinjanje padinom, za kopanje stepenica u snijegu i ledu te za osiguranje ili zaustavljanje kod poskliznuca.
SUNCANE ILI LEDENJACKE NAOCALE (»GLECERICE«) - za zaštitu od suncanog sljepila. Neopohodno mora imati UV-zaštitu!